Tisa
(Taxus baccata L.)
Carstvo: Biljke (Plantae)
Odjeljak: Sjemenjače (Spermatophyta)
Koljeno: Golosjemenjače (Pinophyta)
Razred: Pinopsida (Pinatae)
Red: Pinales
Porodica: Tise (Taxaceae)
Rod: Tisa (Taxus)
Vrsta: Tisa (Taxus baccata L.)
Narodna imena: europska tisa, jeličica, tisovina, žvetuljina, tis, tisenj, plodna čemika
Tisa je zimzeleni grm ili srednje visoko drvo koje može narasti i do 20 metara visine. Krošnja je široka i piramidalna ili široko zaobljena, deblo je nepravilno, promjera do 1 m. Sporo raste i može doživjeti visoku starost, čak i preko 1000 godina. Rasprostranjena je pojedinačno ili u manjim skupinama u područjima bukovih ili mješovitih šuma u dijelovima Europe, sjeverne Afrike, sjeverne Amerike te Azije. Voli sjenovita, vlažna mjesta, do 1500-1700 m nadmorske visine, a ne podnosi velike temperaturne razlike ni jake zime. Dobro podnosi gradska onečišćenja zraka te se sadi pojedinačno ili u grupama po gradovima, parkovima i vrtovima te uspijeva i na siromašnijim tlima.
Korijen je znatno razgranat i dubok. Kora mlade biljke je glatka, tanka je i crveno-smeđa, a kod starijih jedinki je raspucala i ljušti se. Pupovi su maleni, tamnosmeđi i ušiljeni.
Iglice su plosnate, mekane i glatke, duge 2-3 cm te 2.3 mm široke, na kratkoj peteljci, imaju naglo ušiljeni vrh, na licu su tamnozelene i sjajne, na naličju svijetlozelene s dvije blijedozelene pruge. Na granama ostaju 4-5 (najviše 8) godina.
Cvjetovi su jednospolni, muški i ženski te rastu na zasebnim biljkama pa je tisa dvodomna biljka. Muški cvjetovi su pojedinačni, loptasti, na kratkim peteljkama u pazušcima iglica i pojavljuju se već u jesen, a ženski cvjetovi su isto pojedinačni, zeleni su i sitni te gusto prekriveni ljuskastim listovima i javljaju se početkom proljeća. Cvatu tijekom ožujka i travnja, a oprašuje ih vjetar.
Iz ženskih se cvjetova nakon oplodnje razvija tamnosmeđa, jajasta sjemenka duga 5-8 mm obavijena mesnatim ovojem (arilus) koji promijeni boju iz zelene u jarko crvenu. Dozrijevaju u jesen iste godine. Njihovu rasprostranjivanju pomažu ptice koje se hrane tim sjemenkama.
Kemijska svojstva tise:
Svi dijelovi tise su vrlo otrovni zbog sadržaja alkaloida taksina i glikozida taksikatina. Jedini dio tise koji nije otrovan je crveni mesnati ovoj oko sjemenke, dok je sama smeđa sjemenka koja je unutar ovoja također otrovna, kao i iglice biljke. Konzumacija tih otrovnih dijelova može uzrokovati trovanje, probavne probleme, poremećaje rada srca, jetre, bubrega te paralizu i smrt.
Crveni mesnati ovoj je jestiv, a omiljena je hrana pticama. Sadrži šećere, pektine, proteine, mineralne tvari i organske kiseline.
Ljekovitost tise:
Tisa je i ljekovita biljka jer sadrži tvar taksol koja pokazuje značajni potencijal u liječenju raka, posebice kod raka jajnika. Koristi se u liječenju astme, bronhitisa, štucavice, reume, epilepsija, ali obzirom na otrovnost biljke, ne bi ju se trebalo koristiti u kućnoj upotrebi bez nadzora i konzultacija s liječnikom.
Zaštita tise:
Tisa je postala rijedak stanovnik naših šuma te je temeljem Zakona o zaštiti prirode (NN 80/13, 15/18, 14/19) uvrštena na popis zaštićenih vrsta. Uzorci nestajanja tise s prirodnih staništa su spori rast, ljudske djelatnosti, popularnost i kvaliteta drveta te preveliko iskorištavanje i sječa.
Autor teksta: K. K.
Literatura:
1) Šilić, Č., (1983.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: „Svjetlost“, OOUR Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Evropska Tisa, str: 31.
2) Grlić, Lj., (1984.), 99 jestivih i otrovnih boba. Zagreb: Prosvjeta, Tisa, str: 86.
Internet stranice:
1) Režek, M., (2016.), Tisa- tisućljetni grm koji ubija i liječi, Agroklub: https://www.agroklub.com/hortikultura/tisa-tisucljetni-grm-koji-ubija-i-lijeci/29761/, [učitano: 2.6.2019.]
2) Plantea.com, (2014.), Tisa, Priroda i biljke: https://www.plantea.com.hr/tisa/, [učitano: 2.6.2019.]